Krajem 19. stoljeća plemenita sučija Buševec ima oko 600 stanovnika. Zbog čestih požara (posebno je zapamćen bio požar 1815. godine) nabavljene su u drugoj polovici 19. stoljeća vatrogasne štrcaljke a 1900. godine osnovano je Dobrovoljno vatrogasno društvo.

   Nakon sto su braća Antun i Stjepan Radić osnovali 1904. godine Hrvatsku pučku seljačku stranku ideje o prosvjećivanju i napretku sela naišle su na zagovornike i među buševskim vatrogascima. Vatrogasci nabavljaju 1906. i 1907. godine poljodjeljske strojeve, zalažu se za otvaranje Pučke škole u Buševcu, do čega dolazi 1908. godine, osniva se mjesna organizacija HPSS 1911. godine, tamburaški zbor i knjižnica 1912. godine i osobito vodi briga o uređenju sela.

   Uskoro se uz tamburaški javlja i pjevački zbor, koji osim crkvenih pjesama uvježbava i svjetovne pjesme.

   U tim djelatnostima naročito su se istakli Ivan Robić-Serezan, Mato Robić-Matusa i Josip Robić-Kolar. Njima se pridružuju Stjepan Katulić-Matoš, Slava Robić-Vinkova, Stjepan Kovačević i Marica Robić-pjesnikinja.

   Godine 1918. završio je 1. svjetski rat i nastala je Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca. Nakon povratka iz rata buševski su mladići obnovili rad vatrogasnog društva. Slijedeći Radićeve ideje odlučili su osnovati društvo koje bi širilo prosvjetu i kulturu u selu i imalo odgojnu ulogu. Uz pomoć Rudolfa Hercega iz Hrvatske pučke seljačke stranke osnovali su dne 18. lipnja 1920. godine prosvjetno i dobrotvorno društvo "Seljačka sloga". Za prvoga je predsjednika izabran Josip Zubek (1892 - 1968), za potpredsjednike Ivan Robić-Ivanov (1886 - 1946) i Stjepan Katulić-Matoš, za tajnika Stjepan Kovačević (1899 - 1945), kojega je uskoro zamijenio Mato Detelić-Banski (1898 - 1968). Ostali su članovi odbora bili Jakob Detelić-Pavlov (1884 - 1961), Stjepan Robić-Kolar (1895 - 1973), Josip Kos (1899 - 1964) i Franjo Kovačević (1895 - 1961). Društvu je pripojena pučka knjižnica i tamburaški zbor.

   Kad je 1923. godine izgrađen drveni sučijski dom, poboljšali su se uvjeti za rad "Seljačke sloge". Iste je godine, na Štefanje, dne 27. prosinca 1923. godine izvedena prva dramska predstava, dva kraća igrokaza "Car i svinjar" i "Seljak i gospodin". Izveli su ih Mato Detelić-Banski, Josip Kos i Nikola Kos. Bio je to začetak dugogodišnje intenzivne dramske djelatnosti a na pozornici u Buševcu idućih će se osamdesetak godina izredati najznačajnija dramska djela hrvatske i svjetske književnosti.

   Kad je 1923. godine bila zabranjena Radićeva stranka i kad je Radić bio prisiljen da prihvati Vidovdanski ustav, veliki dio članstva Hrvatske seljačke stranke napustio je stranku. To je dovelo i do prestanka rada "Seljačke sloge" u Buševcu, čija je cjelokupna djelatnost prešla pod okrilje vatrogasnog društva. To je potrajalo desetak godina, sve dok 1934. godine buševski vatrogasci nisu odbili položiti prisegu na vjernost jugoslavenskom kralju, pa je društvo raspušteno i zabranjen mu rad.

   Godinu dana ranije mladi učitelj Matija Mihatović osnovao je u Buševcu sportski klub "Seljak" (danas "Polet") za čijeg je predsjednika izabran Ivan Katulić-Štefinov. U svojem Pravilniku sportski je klub predvidio i kulturno-prosvjetnu djelatnost, pa su zabranom rada DVD-a sve kulturne aktivnosti prešle u SK "Seljak". Samo u 1937. godini izvedeno je pet predstava. Matija Mihatović uvježbavao je pjevački zbor a braća Josip i Juraj Kos dramske predstave.

   Središnjica "Seljačke sloge" obnovljena je u Zagrebu 1935. godine, ali će tek u prosincu 1939. godine biti u Buševcu obnovljen rad njezinog ogranka. U naredne dvije godine bilo je niz nastupa (od toga 6 dramskih predstava), no već 1941. godine počinje 2. svjetski rat, stvara se NDH, a rad "Seljačke sloge" bude zabranjen. Tijekom cijelog rata nije zabilježen u Buševcu nikakav kulturno-prosvjetni rad. Jedino je DVD obavljao svoju vatrogasnu dužnost.

   Nakon 2. svjetskog rata kulturno-prosvjetni rad preuzela je tzv. Narodna fronta uz pomoć "diletantske sekcije" DVD-a. Također i Narodna omladina uvježbava predstave i gostuje po okolnim selima.

   Kad je 1950. godine izgrađen Zadružni dom s velikom pozornicom, stvoreni su povoljniji uvjeti za uvježbavanje predstava. 30. obljetnica osnutka "Seljačke sloge" u 1950. godini bio je povod da se obnovi rad "Seljačke sloge" u Buševcu. Uz stručnu pomoć Josipa Kosa mladi student Josip Rožić-Gelnarov uvježbava dvije kraće predstave, ali nakon toga okupivši mladu ekipu počinje s uvježbavanjem predstava s velikim brojem izvođača. Uvježbavaju se Freudenreichovi "Graničari", Lope de Vegin "Vitez čudesa" i "Dosjetljiva djevojka", Ogrizovićeva "Hasanaginica" pa čak i Shakespeareov "Hamlet". Predstave su uživale veliku popularnost i izazvale živo zanimanje za rad u dramskoj sekciji. Sustavni rad odražava se na kvaliteti predstava koje budu pozivane na republičke pa i na savezne festivale. Izvedba drame Slavka Kolara "Svoga tela gospodar" bila je 1969. godine ocijenjena najboljom hrvatskom amaterskom predstavom i sudjelovala je na jugoslavenskom festivalu u Hvaru, gdje je također pobrala nagrade.

   Počela se voditi veća briga o repertoaru, pa je posebno njegovana kajkavska drama od Brezovačkog do Kolara. Pojavili su se i domaći autori (koji su najčešće bili i redatelji) kao Josip Kovačević, Ivan Rozić-Nikolin, Ivan Rožić-Antuna, Josip Robić-Haba, Ljubica Pernar-Robić čije su predstave bile vrlo omiljene.

   Ranih sedamdesetih (1972. godine) pokrenut je sustavni rad recitatorske sekcije, koja je na susretima recitatora, posebice u Grbušnom Polju, redovito pobirala nagrade.

   Već prije pokrenut je rad arhiva "Seljačke sloge", izdavanje glasila "Godišnjaka" i "Glasa Busevca", a foto-kino sekcija je snimala dokumentaciju o radu društva.

   Od šezdesetih godina nadalje naglo su počeli nestajati narodni običaji. Zbog toga je Josip Kovačević počeo zapisivati negdašnje svadbene običaje, a rezultat je bio izvedba cjelodnevnog spektakla Turopoljska svadba 1967. godine. Pripreme za svadbu, koja se izvodila i nekoliko kasnijih godina, a u preradbama i danas, zahtijevale su velik broj izvođača i dobru uvježbanost.

   Istodobno su bili uspostavljeni kontakti s hrvatskom manjinom u Austriji (1967.), Rumunjskoj i Mađarskoj (1973.). Ove su aktivnosti dovele do razvoja folklorne djelatnosti, koja je do tada bila zanemarena. Sretan izbor Mojmira Golemca za stručnog voditelja uz nešto kasnije uključivanje Steve Borića (obojica iz "Lada") jamčilo je vrhunsku kvalitetu folklorne sekcije. Formirano je nekoliko plesnih i glazbenih sekcija (prema uzrastu), tako da je stalno bila zagarantirana kvalitetna prinova.

   Kontakti s hrvatskom dijasporom u Mađarskoj i Rumunjskoj intenzivno se njeguje već preko 30 godine uzajamnim posjećivanjem. Uspostavljeni su također kontakti i s Hrvatima u Kanadi i SAD te povremeni posjeti hrvatskoj dijaspori u europskim državama. U inozemstvu najčešće se nastupa s folklornim programom, jedino našim manjinama u Mađarskoj i Rumunjskoj povremeno se prikaze koje dramsko djelo.

   Od devedesetih godina prošlog stoljeća njeguje se i sakralno stvaralaštvo. Za božićne i uskrsne blagdane uvježbavaju se prigodni dramski i koncertni programi.

Ivan Rožić - Nikolin