Standardno, crkva je bila puna, koncert izvrstan, a uveličale su ga naše gošće iz VIA "Lipe" Sisak. Posebnu toplinu koncertu su dala i naša djeca (plesna i tamburaška "B" grupa) koja su otpjevala dvije pjesme, a zasluge za njihov nastup pripadaju njihovim voditeljima Maji Kovačević i Marku Robiću, te naši iskusni glumci Drago Katulić i Marica Grđan. Nakon koncerta za sve posjetitelje i izvođače pripremili smo i kuhano vino uz koje se moglo razmijeniti koju toplu riječ za predstojeće Božićne blagdane. Komentari nakon koncerta su više nego odlični, mnogi su rekli da im je koncert bio jedan od boljih, vjerujemo da je jedan od razloga i taj što je to prvi koncert 2011. godine i izvođači još nisu bili umorni niti zasićeni. Za izvođače i naše goste pripremili smo domjenak i druženje u prostorima osnovne škole Buševec, a mlađi dio ekipe je nastavio druženje do sitnih sati na Božićnom tulumu.

   Na Badnjak smo uveličali svojom pjesmom našu malu Polnačku (21,00h) u Crkvi Sv. Ivana Krstitelja u Buševcu, a nastavili istu večer pjevanjem na Božićnom koncertu u crkvi NBDM u Vukovini (23,00h). Božićni koncert u Vukovini je bio zajednički sa KUD "Dučec" Mraclin, zborom "Kučani" iz Kuča, župnim zborom "Sv. Cecilija" i pjevačicama iz Okuja. Svaki zbor je izveo po dvije pjesme i svojim pjevanjem vjerujemo razveselio mnoštvo vjernika koji su nas došli poslušati. Ovaj krasan koncert zajedništva naše župe započet je 2010. godine i nadamo se da će postati tradicija.

   Božić smo proslavili u krugu obitelji kako to i dolikuje Hrvatskom narodu, a na Štefanje je ženska vokalna skupina OSS Buševec gostovala na koncert zbora "Kučani" iz Kuča u kapeli Sv. Fabijana i Sebastijana (18,00h). Tri pjesme koje su izvele naše cure, ostavile su bez daha nazočnu publiku. Njihova ljepota i šarm, te vrsnoća izvedbe plijene pažnju gdje god se pojave, tako je bilo i ovaj puta. Nakon koncerta su nas domaćini krasno počastili u svojim prostorijama gdje smo se nastavili družiti uz pjesmu i čašicu razgovora.

   27.12.2011. Ivanušovo je bilo rezervirano za Božićni koncert u Velikoj Gorici (20,00h) Šarolik program kojeg su izveli članovi Zajednice KUU, župni zborovi i pjevači pojedinci po mom skromnom mišljenju nije u potpunosti ispunio svrhu i bit održavanja Božićnog koncerta. Kak bi se to u našem narodu reklo "fali malo duše". Ali ako je namjera organizatora da nešto slično kao Božić u Ciboni onda je koncepcija u redu (jer bilo je tu osim Božićnih pjesama i pjesama sa netom održanog VGF-a). OSS Buševec se predstavio sa jednom pjesmom i to "Svanu nam" u izvođenju ženske vokalne skupine. Djevojke su i ovaj puta oduševile svojim četveroglasnim pjevanjem iako oslabljene za dvije članice (koje su taj dan morale raditi). Najbolje o nastupu cura govori jedan komentar člana tamburaškog orkestra (koji je pratio većinu izvođača), a koji kaže "cure svaka čast, skidamo kapu do poda, sad smo sve čuli i moremo iti doma".

   Ako ste mislili da je tu bio kraj naših nastupa prevarili ste se, stigli smo mi i u Karlovac (28.12.u 18,00h) u župu Sv. Martina gdje smo bili gosti KUD-a "Sveta Margareta" iz Velike Jelse na njihovom Božićnom koncert, ali ovaj puta čitavi ansambl. Pedesetak pjevača i svirača izvelo je šest pjesama na koncertu na kojem su nastupali domaćini i njihovi gosti iz Vezišća. Crkva je bila puna, a ljudi su otišli kućama puni dojmova i pune duše. Naravno nakon koncerta domaćini su napravili pravu domaću veselicu u njihovom Vatrogasnom domu uz domaći catering i domaće tamburaše. Članovi društva su sami spremali večeru i donijeli piće i tim više treba cijeniti njihov trud i želju da svoje goste što bolje počaste. Hvala im na prekrasnom druženju i nadam se da smo im se barem malo odužili svojim pjevanjem na koncertu. Vjerujemo da ovo nije naš posljednji susret i da ćemo sigurno i ubuduće surađivati.

   Božićni koncerti su nastupom u Karlovcu bili gotovi, ali (uvijek postoji neki ali) trebalo je pjevati još i na svetoj misi koju je uživo prenosio HTV. Ne bi to bio problem da to nije bilo 01.01.2012. na Novu godinu u 11,00 sati. Prema dogovoru trebalo je biti u crkvi NBDM u Vukovini obučen u nošnje već u 10 sati. Iako je većina mlađih članova slavila Novu godinu do sitnih jutarnjih sati svi su došli na vrijeme uredno obučeni i spremni. Svaka čast cijeloj ekipi, zbog takvih trenutaka i događaja je lijepo biti predsjednik ovakvom društvu. Misu smo otpjevali ponovno svi zajedno (župni zbor, Kučani, Okujčice, KUD "Dučec" Mraclin i OSS Buševec). Zborovi na korušu, a folkloraši u nošnjama dolje. Misa je bila posebno svečana, a oni koji su je gledali na televiziji vele da ju je bilo uživanje gledati.

   Nakon ovog nastupa ekipa je stvarno zaslužila malo odmora, iako su pojedinci komentirali da je šteta što nismo još negdje dali Božićni koncert, ali šest nastupa za redom u isto toliko dana je i više nego dovoljno. Pauza će trajati do kraja školskih praznika, a onda počinjemo sa realizacijom planova za 2012. godinu, kak bi naš narod rekel "idemo u nove radne pobjede".

   Lijepi pozdrav i vidimo se uskoro.

   Dario se već u proljeće primio posla, odabrao je tekst "Šegrt Hlapić ili Hlapić predobri" od Ivana Bakmaza. Pozvali smo svu zainteresiranu djecu (osnovnoškolce) da se priključe dramskom pomlatku. Od proljeća do danas se u ovoj ekipi izmijenilo dosta djece jer su neki nakon nekog vremena odustajali, ali se ipak sakupila ekipa koja je dobila uloge u predstavi. Dariju i ekipi smo dali rok za uvježbavanje predstave do Svetog Nikole. Približavanjem 06.12.2011. napetost je rasla. Javljale su se dileme; hoće li se stići sve uvježbati? da li će to oni dobro odglumiti? hoćemo li stići pripremiti scenografiju i kostime? Sve te dileme su raspršili naši mali glumci na čelu sa njihovim mladim režiserom odigravši predstavu pred djecom u punom Domu kulture Buševec 06.12.2011 u 19,00 sati. Najveću pohvalu sigurno su dobili od našeg iskusnog režisera Ivana Rožića koji im je rekao da su glumili pred najzahtjevnijom publikom na svijetu - malom djecom, a uspjeli su ih držati zainteresiranima čitavih 50 minuta koliko je predstava trajala što dokazuje da su bili jako dobri.

   Bogatstvo ove predstave je u tome što u njoj glume djeca od 9-14 godina, režijsku palicu ima režiser koji ima tek 17 godina, a on potpisuje i scenografiju, šaptači su također djeca. Jedina pomoć im je trebala u nabavi rekvizita za scenografiju, logistici i odrađivanju tehničkog dijela posla što je odradila naša tehnika. Svi članovi ove ekipe zavređuju da ih ovdje i spomenemo; Filip Rožić (Šegrt Hlapić), Marko Katulić (Grga), Kristina Janjić (Lisac), Petra Kovačić (Marta), Lucija Rožić (Gita), Karlo Burazor (Želimir), Karlo Katulić (Srečko), Dario Kovačić (Mrkonja, režija, scenografija), Tin Zvonar (cirkuski dječak), Barbara Vučilovski i Lea Rožić (šaptači), Ivica Rožić, Mario Detelić i Zvonimir Črnko (tehnika i rasvjeta), te Nenad Rožić i Stjepan Kovačić (rekviziti i organizacija).

   Nakon premijere u Buševcu predstavu su odigrali i u Čičkoj Poljani gdje se dio sakupljenih poklona i odnio. U vrlo skromnim uvjetima uz maksimalnu improvizaciju djeca su predstavu odigrala kao pravi profesionalci.Iduće godine u planu je sa ovom predstavom nastupiti u SOS selu Lekenik i Dvorani Galženica u Velikoj Gorici, ali također i gostovati po školama ili dovoditi škole u Buševec na predstavu.

   Mislim, to jest siguran sam, da se mi u Buševcu ne trebamo bojati za nove generacije glumaca, jer ovi koji sada glume su dokazali da ih imamo, a vidjeli smo da u osnovnoj školi ima još talentirane djece koja će se nakon ove predstave nadamo se uključiti u rad dramskog pomlatka OSS Buševec. Ne znamo da li su u Buševcu takve podzemne vode ili je nešto drugo u pitanju, ali je činjenica da ima jako puno dobrih glumaca ! ili možda "glumaca"?

   Čestitke i pohvale upućujemo svima i obećajemo ima da ćemo im i dalje pomagati u njihovim novim projektima.

   Kad se negdo potrudi da vam pred hižni prag dopela četiri odlične amaterske predstave , a neke od njih su nagrađene i na državne smotre onda je žalosno da vu dvorane ima više sveta ze strane nek z Buševec. Cenimo mi to kej nas drugi poštivaju i kaj im se dopada kaj delamo, ali b rada da i naši ludi svate da ak je nekaj zabadava ne znači da ne vala. Zgleda mi da bi se trebalo dobro debelo naplatiti, onda bi valda si došli da vide zakaj to tak puno košta.

   Prinas su vam ovo leto gostuvali glumci KUD-a "Sveti Juraj" Draganić s predstavum "Sedmokom v Karlovac,s frtaljicom domof" i pokazali nam kakve su se sve dogodovštine mogle u vlaku strefiti. Saka čast bili su jako dobri.

   Nakon Draganićancov na pozornici v Buševcu su nam se predstavili dvoje mladih i perspektivnih glumcov Dario Kovačić i Antonija Mikulin z predstavum "Antigona"- naše gore listi i zato smo im dali priliku da se malo pokažu. Sledila je 15-minutna pauza poslije tere nam je Glumišna družina iz Virja dočarala kak zvuči i zgleda Molierov "Škrtac" na kajkavskom iliti "Škrtica" na Virovski način.Bogme je taj škrtec dobro odglumil ulogu, valda mu i paše pa ipak je on Podravec (samo se šalim). Zajna predstava je bila "Agencija" a izveli su je glumci iz Svetog Križa Začretja. Tu smo pak vidli de se čovek u ova teška vremena more i zaposliti, morti kome i pomore.

   Tri vure predstavi i smeha do suza, dokaz su da su nam ovakvi susreti potrebni. Naša želja je da na ovaj način očuvamo kajkavštinu i potičemo druga društva da delaju na svem izvornom, domaćem govoru, te da motiviramo druge na delo z pučkim kazalištima.
Naravno, nakon službenog dela programa priredili smo večeru i druženje za se glumce i organizatore "KAJ – BUŠ"-a uz tamburaški sastav Harmonija.

   Druženje nakon predstava je sastavni del programa jer se tam sa društva skupa zabavlaju i moru se bole upoznati, te zmeniti adrese i kontakt telefone.

   Sa društva su došla prije početka programa s ciljem da jeni druge glediju, kaj doprinosi kvalitete predstavi i daje maha onem mejne dobrem na kaj bole delo.

   Na kraju su sem društvima podeljeni pokloni i zafalnice za učestvovanje na 8. "KAJ – BUŠ".

   Kaj vam drugo reči, nek vas pozvati i drugi put na "KAJ-BUŠ" morti ipak naša upornost urodi plodom. Če već si nemaju za se kaj bi šteli, al se bar moru zabadaf nasmejati.

      Se čujemo nekum drugum prilikum.

   Od dva ponuđena dana mi smo za nastup izabrali subotu 29.10.2011. i predstavili smo se najboljom koreografijom sa županijske smotre "Ajde kolo nemoj stati" – slavonska kola i kolede i "Turopoljskim mladečkima" – svadbenim običajima Turopolja (obaveza nastupanja sa jednom koreografijom iz svojeg zavičaja).Ovo je četvrti puta u posljednjih sedam godina da nastupamo na državnim susretima i uvijek su nas članovi stručnih komisija svrstavali u sam vrh Hrvatskog folklora što dokazuju njihovi komentari i ocjene i ove godine. Kompletne komentare sa ovih susreta, kao i sa proteklih 9 susreta možete pročitati na stranici www.hrsk.hr pod rubrikom "folklor" podnaslov "susreti".

   Da se mi sami ne hvalimo najbolje je da pročitate komentare stručnog povjerenstva koje je pratilo susrete; Stjepan Sremac (za ples), Ivanka Ivkanec (za nošnje) i Mihael Ferić (za glazbu).

Ajde kolo, nemoj stati“ – slavonska kola i kolede
Koreografija Ivica Ivanković, glazbena obrada Branko Ivanković

Dr.sc. Stjepan Sremac

   Nakon uvoda sa samičarom i tri pjevačice scenu je „zatrpao“ golem ženski ansambl i 11 muškaraca i moćno zazvučao dobrom pjesmom. Dalje su se izmjenjivala šetana i poskočna kola s ponekim parovnim plesom, a najavljene kolede nisu došle do pravog izražaja. Sve je složeno i izvedeno prilično korektno, ali mi je nedostajalo pravog slavonskog ugođaja, odnosno nedostajala je neka čvrsta poveznica, zajednički nazivnik. Jesu li to navedene kolede, slavonsko kolo ili nešto drugo, valjalo bi razmisliti.

Ivanka Ivkanec, prof.

   Srdačno čestitam! Cjelokupna izvedba programa impresivno je prezentirala svečanu zimsku mušku i žensku slavonsku nošnju. Sjajno poznavanje folklorne građe posvjedočile su visoko personalizirane varijante naročito ženskog ruha oblikovanog u različitim materijalima, ornamentici i koloritu, pojedinačnim sastavnicama kompleta, u raznovrsnosti i dekoraciji frizura i oglavlja, nakitu i obući. Isto viđenje odnosi se i na mušku nošnju. Valja reći i da je način oblačenja i ukupno ponašanje/držanje izvođača potenciralo vrijednosti usvojenih znanja. Veseli me i kićenje muških šešira i djevojačke kose prirodnim „živim“ zelenilom (asparagus).

Mihael Ferić, prof.

   Još jedan izvrstan ansambl, duge tradicije, česti sudionik Susreta i redovito jedan od najboljih folklornih ansambala u nas. Uz sjajnu obradu i krasan scenskih prikaz svadbenih običaja Turopolja, što je neupitno reprezentativna točka njihovog repertoara prikazali su i decentnu koreografiju i glazbenu interpretaciju slavonskih plesnih tema i napjeva.
Impresivno su zvučali njihovi pjevački zborovi u svim kombinacijama u oba nastupa. Modni i
nosivi solo glasovi, svirka besprijekorna, a glazbene obrade izvrsne.

Turopoljski mladečki – svadbeni običaji Turopolja
Koreografija Mojmir Golemac, glazbena obrada Stevo Borić

Dr.sc. Stjepan Sremac

   Ovaj vrlo lijepo komponiran ali i kompleksan scenski prikaz zahvatio je različite slojeve svadbenih i drugih tradicija Turopolja, uključivo i one starije, i zahtijeva kompetentne izvođače. Isti onaj brojan ansambl pokazao je da su mu vlastiti svadbeni i drugi običaji ne samo u nogama i grlu, već i u srcu i da posjeduju nepatvoreni osjećaj za uživljavanje. Održavanje visoke izvedbene razine odlika je zrelih folklornih ansambala i čestitam Buševčanima na tom velikom postignuću.

Ivanka Ivkanec, prof.

   Odabrani elementi turopoljskih svadbenih običaja su stručno i znalački pokazali raskošnu paletu muške i ženske narodne nošnje u slojevitim funkcijama socijalnih i osobnih značenja: dobni i društveni status, obredno-običajna uloga, imovinsko stanje, likovni ukus...
Sve pohvale i komplimente upućujem stručno-umjetničkom vodstvu, izvođačima programa i svima koji tako brižno čuvaju originalne primjerke (i po koju repliku) nošnji kojima se diče Buševčani!

   Pred povjerenstvo je postavljen nezahvalan zadatak da iz skupine prilično ujednačenih ansambala izdvojimo tri koja ipak na neki način odskaču. Iako nerado izdvojili smo KUD „Matija Gubec“ iz Karlovca, Ogranak „Seljačke sloge“ iz Buševca i KUD „Koprivnicu“ iz istoimenog mjesta.

     I tak vam je se počelo, nabavljena je knjiga prek interneta (Nenad Rožić), skenirana i prebačena u oblik da se more obrađivati tekst (odradil Emil Bobesić), tekst je predan Romani na korekciju i nakon par tjednov i režiserskih zahvata u tekstu, prvobitna verzija je ugledala svetlo dana. Tekstovi su umnoženi i uvezeni (Milenko Tošić), uloge su podeljene većinom prokušanoj ekipi iz Breze i čitanje teksta je moglo početi. Probe su počele u zime 2010, a prvobitno je premijera predviđena za travanj 2011, nekaj prije županijske smotre. Paralelno sa Jalnuševčanima do veljače 2011. ista ekipa je igrala i Brezu i dogurala do 30 prikazivanja, to je rekord u prikazivanju jedne predstave u OSS Buševec. Probe su bile teške, tekst je teško ulazil u glavu, bilo je malo problema i sa glumcima za pojedine uloge, a i glumcima je nekak Breza više ležala. Približavanjem proljeća nervoza je rasla. Pa mi još ni prvi čin nismo uvežbali kak se spada, a o drugom da i ne pripovedamo rekli su glumci. Dobro onda nejdemo letes na županijsku smotru, ali završete predstavu do Ivanja, rekel im je tada predsednik. Bumo probali. Ne baš zvučalo uvjerljivo. Vežbala se predstava i dale, ali ne bila spremna niti za Ivanje. Možda bi i bila, ali radi drugih programa nismo šteli forsirati. Dali smo malo lufta glumcima prek leta, da im se tekst u glave malo slegne.

    Krajem osmog meseca su ponovno počele probe. Premijera mora biti prije KAJ-BUŠ-a, krajem desetog meseca, naredil je precednik. I bogme se je stisnulo. Romana je dopelala i svoju kolegicu mladu završenu kostimografkinju i scenografkinju Michelu iz Velike Gorice. Tehnika je polako slagala kulise, kupovali su se rekviziti, materijal za scenu i kostime, obilazil se je i Jakuševec da bi cipele i rekviziti bili kej originalniji. Ljiljana Detelić se prijela šivanja kostima za dekle, a dečke smo oblekli od raznorazne garderobe. Michela se potrudila da napravi i originalne šešire za naše dame. Naravno da se je sve to skupljalo do zadnjeg časa, ali to je normalno pri ovak velikim predstavami. Glumci su stalno nekaj jamrali, pa kad bu scena, pa nemamo još kostime, faliju nam originalni rekviziti. Mislim si ja, njima najviše fali kej tekst vu glavu teško ide. Ali dobro, moji su, pa im moram oprostiti.

    Generalnu probu smo odelali 26.10.2011. u sredu, dva dana prije premijere i nije bila obećavajuća. Samoinicijativno su se glumci dogovorili za probu i u četvrtek kaj inače baš ne običaj. Čak su me neki ze strane zvali da kaj nebi odgodili premijeru jer su čuli da predstava još ne spremna. Pa ljudi dragi kaj ste vi ponoreli! Se je priređeno; pozivnice poslane, plakati polepljeni, cirkularno pismo razdieleno i kaj je najbitnije, ketering naručen. Ne odgađamo pa če baš sekire padale.

    Dan premijere 28.10.2011., petek u 20 vur. Dvorana zagrijana, glumci već na šminkanju od 5 vur popoldan. Dopelala Michela i profesionalnu šminkerku gđu. Zdenku (ona i za filmove i serije šminka). A do bude to se platil pitam se ja? Vele cure ne brini, se je to na dobrovolne baze. Ajd da još neko dela na dobrovolne baze osim nas. Svaka čast. Približavanje naznačenog vremena nervoza i trema med glumcima je polako rasla, a dvorana se punila. Za razbijanje nervoze uletava prec z tri litre domaćega vinčeka (rekle su mi žene ni kapi više-za tremu je dosti) i malo slatkoga za dekle. Mam je atmosfera bolja. Cirkva počinje zvoniti, svetla u dvorane se gasiju, a naš novi lepi centralni zastor je zaprt. Precednik je najprije pozdravil punu dvoranu i povedal malo o predstave, a se ostalo budu glumci povedali. I bogme jesu ! Skoro dve vure su prešle za čas i glumcima i publike. Si su svoj posel odelali vrhunski; šaptači, tehnika, šminka, kostimi, šivanje kostima, snimanje, slikanje, logistika, glumci i režija. Sve skupa je to oko 30 ljudi. Ali splatil se je trud. Publika je bila oduševljena predstavom, a glumci su razbili početnu tremu i bojazan da nesu spremni. Ma kaj nebi bili spremni, samo ih treba na pozornicu poslati i oni glume.

    Višestruki aplauz i ovacije nagrada su za skoro cjelogodišnji trud na uvježbavanju ove predstave. Splatilo se ! I ova bu dobra kak i Breza, a morti bu i bolja. Čestitke svima, a osobito njima. Kojim njima? NAMA (mislim Ogranku "Seljačke sloge" Buševec).