Zahvaljujemo se svima onima koji su nam na bilo koji način pomogli da ovo Ivanje bude bolje od prethodnih. Moramo istaknuti da su u pripremi Ivanja ove godine sudjelovali članovi; Ogranka Seljačke sloge, Sportskog društva Polet i Dobrovoljnog vatrogasnog društva Buševec uz par članova Vijeća MO Buševec, ostale udruge nisu uzele većeg učešća u organizaciji samog Ivanja. Ove godine smo puno truda uložili u promociju Ivanja pa je tako štampano; 200 plakata, 12000 letaka (umetnutih u Reporter Velike Gorice i podijeljenih po trgovinama, kafićima, domu zdravlja i dr.), 200 pozivnica, poslano je nekoliko stotina pozivnih meilova diljem Hrvatske i svijeta, Ivanje je najavljivano na radio postajama (RTL, RVG, Radio Sljeme, Hrvatski radio), novinama (Reporter, Večernji list, Glasnik turopolja). Bilo nas je po raznim tiskovinama i portalima, uglavnom većina koja je htjela mogla je saznati za Ivanje u Buševcu.

     Događanja su započela 25.06.2010. na Dan državnosti malonogometnim turnirom na igralištu SD Polet (Zvrnik) s početkom u 15 sati. Sedam malonogometnih ekipa je podijeljeno u dvije grupe i turnir je mogao početi. Sve se lijepo odvijalo do pljuska koji je uspio omesti naše nogometaše tako da je turnir završen pucanjem penala, a pobjednik je ekipa Veterana Poleta. Druženje je nastavljeno uz ribice i pivu, a posjetitelje su zabavljali glazbeni sastav "Peti element" i tamburaški sastav "Stare žice". Druženje i fešta su potrajali do sitnih sati. Isti dan u 18 sati su Ogrankaši imali generalnu tonsku probu koja je na žalost također prekinuta zbog kiše, kaj se može ne može nam sve biti idealno.

Subota je bila posvećena Ogranku Seljačke sloge i proslavi 90 obljetnice društva. Rano ujutro to jest cijelo prijepodne smo odradili posljednje pripreme i namještanje "čardaka", a sama fešta je krenula od 17 sati. Doček gostiju i uzvanika na koktelu dobrodošlice u Područnoj školi Buševec nakon kojeg je uslijedilo otvorenje izložbe slika "Tradicionalna drvena arhitektura Turopolja" (Margarete Biškupić iz Muzeja Turopolja) i izložbe maketa drvenih kuća i kapelica "Vu plavem trnacu mi hiža stoji" (Franje Švarca iz Velike Gorice i Stjepana Kovačića iz Ogulinca). Predstavljeni su autori izložbe, tamburaši su malo zasvirali, a mi smo sve počastili domaćom rakijom i likerima, te kukuruznim kruhom i domaćim sirom. U 18 sati je počela Svečana sjednica OSS Buševec na kojoj su bili uvaženi uzvanici i gosti iz Ministarstva kulture (gosp. Srećko Šestan), Županije Zagrebačke (gosp. Vlado Horina) i Grada Velike Gorice (gradonačelnik gosp. Dražen Barišić), te ostali uvaženi gosti predstavnici organizacija i udruga. Svečanom sjednicom su predsjedali svi živući predsjednici OSS Buševec koji su mogli doći na sjednicu (Gosp. Josip Kovačević, gosp. Zvonimir Vučec, gosp. Branko Črnko i gosp. Nenad Rožić), a sjednicu je vodio gosp. Branko Črnko. Nakon himne i pozdravnog govora, predsjednik OSS Buševec Nenad Rožić je pročitao referat o društvu od osnutka 1920 godine do danas, vokalna grupa je izvela par pjesama, tamburaši intermezzo, glumci isječak iz "Turopoljskog topa" , čuli smo i pozdravne govore uzvanika i riječi hvale članova drugih udruga. Pred kraj sjednice 17-ero naših članova je dobilo poklon-plakete i proglasili smo ih počasnim članovima a to su; Bedek Blaž, Bedek Dubravko, Bobesić Zlatko, Detelić Marjan, Detelić Stjepan, Katulić Dubravko, Katulić Marinko, Kovačević Miroslav, Lučić Željko, Lučić Snježana, Majcenić Lidija, Meštrović Branka, Robić Marija, Rožić Nenad, Tošić Mile, Vnučec Nada, Vnučec Zlatko.

     Nakon svečane sjednice usprkos laganoj kišici preselili smo se svi kod novopostavljenog čardaka gdje nas je dočekao tamburaški sastav "Vranac" sa pjesmom i svirkom Uz par riječi predsjednika OSS Buševec Nenada Rožić i gosp. Radivoja Jovičića, te jedne krasne pjesme o "hiži2 koju je pročitao gosp. Drago Katulić otvorili smo čardak. Čardak obitelji Peternac je prvi objekt u budućoj etno-zadruzi Buševec na kojeg smo osobito ponosni jer je posljednji (u obje etaže) drveni objekt u Buševcu. Čardak je presložen na novu lokaciju uz pomoć sredstava Županije Zagrebačke, Ministarstva kulture RH i Grada Velike Gorice, sredstava sponzora i vlastitih sredstava, te puno vlastitoga rada. Zahvaljujemo svima koji su nam na bilo koji način pomogli da obnovimo čardak. U samom čardaku smo složili izložbu starog namještaja i ostalih upotrebnih predmeta koje smo dobili od naših mještana, ali i sakupili iz drugih sredina. Da bismo u potpunosti završili čardak nužna su nam financijska sredstva i tek tada ćemo ga moći u potpunosti složiti i staviti u funkciju. Uz otvorenje čardaka vrijedne Buševske domaćice (njih 20) pripremile su starinske specijalitete u kojima su naši gosti, a i mi sami uživali. Bila je to izvrsna nadopuna otvorenju čardaka i vjerujemo poticaj mnogima da se već skoro zaboravljena jela i kolači ponovno počnu spremati. Stavljanjem etno-zadruge Buševec potpuno u funkciju stvorit će se preduvjeti za spremanje jela po starinskim receptima i na način kako su to nekada radile naše bake. Zahvaljujemo se svima koji su ovaj puta dali svoj doprinos spremajući izvrsna jela i kolače po starinskim receptima, a sve one koji nam se žele priključiti pozivamo da to učine idući puta, bit će uskoro ponovno prilike. Druženje je jedno vrijeme potrajalo uz čardak i pod šatorima, a onda smo se svi skupa preselili u Vatrogasni dom gdje su nas zabavljali glazbeni sastav "Peti element" i tamburaški sastav "Vranac". Druženje je potrajalo do sitnih jutarnjih sati.

     Nastavak trodnevnog slavljenja Ivanja nastavio se rano ujutro u nedjelju jer je trebalo posložiti stolove, štandove, šatore i sve ostalo za prijem gostiju koje smo očekivali u velikom broju. U 11 sati je u crkvi sv. Ivana Krstitelja služena sveta misa na kojoj su pjevali i svirali članovi OSS Buševec. Nakon ručka ponovno smo se počeli sakupljati na našem trgu da odradimo posljednje pripreme za Turopoljsku svadbu. U međuvremenu su stigli i naši izlagači na "Ivanjskom semnu"; OPG obitelj Antolčić - pčelarenje i proizvodnja meda, Poklon atelje izrada ukrasnih predmeta i nakita - Maja Radočaj, "Brigljević" proizvodnja destiliranih alkoholnih pića, Izrada češljeva i nakita od kosti - Antun Penezić, Svječar i medičar Saraga, Društvo žena Buševec sa domaćim gibanicama i likerima i štand OSS Buševec. Nije ih bilo puno, ali su bili bogato opremljeni i hvala im što nam svake godine upotpunjuju našu svetkovinu "Ivanja u Buševcu". Bilo je tu i dodatnih sadržaja poput mogućnosti jahanja na konjima Konjičkog kluba Buševec, gađanja lukom i strijelom streličarskog kluba iz Siska, bila je tu i Zelena akcija Mičevec sa svojim prezentacijskim kombijem i solarnim sustavom, mogla se i danas pogledati izložba slika i maketa drvenih kuća i kapelica u školi i razgledati čardak. Došli su nam i rimljani sa svojim delicijama i u originalnim odorama, koje su nam prezentirali članovi udruge Andautonija iz Ščitarjeva, a naši posjetitelji su mogli pogledati i vozila marke Peugeot, pa čak ih i provozati, našeg generalnog sponzora Auto kuće Holetić iz Velike Gorice.

     Nakon popodnevne mise koja je počela u 17 sati počelo je ono zbog čega se i sakupilo mnoštvo svijeta iz raznih krajeva naše županije pa i šire (procjena kaže oko 1500 ljudi) – Velika Turopoljska svadba. Svadba je rađena po pripovijesti "Ženidba Turopoljskog plemenitaša Vida Lackovića" Buševečkog pisca Josipa Kovačevića, u režiji Ivana Rožića (Nikole), ples, glazbu i sve oko toga potpisuje Mojmir Golemac, a pjevače je uvježbao Dražen Kurilovčan. Svadbu izvode članovi Ogranka "Seljačke sloge" Buševec uz pomoć prijateljskih KUD-ova "Dučec" – Mraclin i "Nova zora" – Donja Lomnica. Ove godine je svadba upriličena na dvije pozornice; takozvana "ljetna pozornica" – "mladenkina hiža" i još jedna složena kraj čardaka – "mladenčeva hiža", publika je ostala na svojim mjestima i mogla je pratiti radnju na obje pozornice. Svadba je trajala skoro 2 i pol sata, a sa nekim detaljima smo pokušali uključiti i publiku u svatove, kupili su kitice, nudili smo im vino, plesali su sa svatovima drmeš i polku .... Svatove i škrinje je od jedne do druge hiže prevozio gosp. Dianežević sa svojom ekipom i konjima posavcima, ozvučenje je radio DIDI sound iz Zagreba, svadbu su poslikali Irena i Emil, a sve su to snimili kamermani gosp. Ivana Fiolića (sa tri kamere) i moći će se vidjeti u njegovoj emisiji na OTV-u na jesen. Deset naglavnih mikrofona i onih postavljenih na pozornice solidno je ozvučilo svadbu, možda je moglo i bolje (ma sigurno da je moglo), ali s obzirom da nam je tonsku probu upropastila kiša moramo biti zadovoljni. Koliko sam uspio vidjeti publika je dobro pratila kompletan tijek svadbe, a komentari nakon izvedbe su više nego odlični i od strane običnih gledatelja i od strane stručnjaka. Svi oni koji se bave sličnim poslovima znaju koliko je to zahtjevan posao i koliko truda i vremena iziskuje, pa onda ukoliko i ima nekih nedostataka oni su zanemarivi kada se Velika Turopoljska svadba gleda u cjelini. Našim gostima na raspolaganju su bili domaći specijaliteti; Turopoljska kotlovina, svadbeni gulaš, pečeni odojci, domaće gibanice, a sve se to moglo zalijati i dobrom kapljicom po popularnim cijenama. Zahvaljujem se ovom prilikom članovima KUD-a "Dučec" iz Mraclina i KUD-a "Nova zora" iz Lomnice na sudjelovanju u Svadbi (i dolasku na probe), nadam se da su i oni zajedno sa nama uživali u izvedbi. Zahvaljujem se ovim putem i kompletnoj logistici koja je odradila sve one ne zamjetne poslove bez kojih je jedna ovakva manifestacija nezamisliva. Hvala i Vatrogascima na osiguranju, dečkima iz SD Polet na šanku i svima ostalima koje sam možda nenamjerno izostavio.

     Zahvalu upućujemo i našim sponzorima i donatorima; Pekari "Cipov" iz Buševca, Pilani Pukanić iz Kuča, Elektroinstalacijskim radovima Branko Črnko i njegovim dečkima koji su osposobili novu rasvjetu, MB Frigo grupi iz Buzina i našem generalnom sponzoru Auto kući Holetić iz Velike Gorice zastupniku Peugeot vozila. Hvala i našim medijskim pokroviteljima RTL radiju, RVG-u, Hrvatskom katoličkom radiju, Radio Sljemenu i svim ostalim medijima, a naravno hvala i pokroviteljima ove naše manifestacije Ministarstvu kulture, Županiji Zagrebačkoj i Gradu Velikoj Gorici.

     Nakon Svadbe druženje i fešta su nastavljeni uz tamburaški sastav Harmonija i glazbeni sastav HIT, a kad se dovoljno smračilo zapaljen je i veliki Ivanjski krijes kojim smo pokušali odagnati sve zlo koje bi nas moglo snaći. Nadam se da smo u tome uspjeli i da ćemo zajedno dočekati iduće "Ivanje u Buševcu" u zajedništvu, veselju i slozi. Do idućeg druženja srdačno Vas pozdravlja organizacioni odbor Ivanja u Buševcu.

     Terminal na koji smo mi sletjeli (terminal D) suvremeno uređen u futurističkom tonu nas je ugodno iznenadio (očekivali smo sasvim nešto drugo). "Priglašenja" koja smo dobili zadnji dan prije puta su se pokazala izuzetno bitna (bez njih ne bi ušli u Rusiju), a na samoj carini dobivamo još papirologije i to nije sve gubimo još jedan sat sređujući papire od Ata karneta za instrumente. Ne brinite se vele naši domaćini to je kod njih normalno, to je Rusija. Domaćini su nam odmah po dolasku organizirali panoramsko razgledavanje Moskve iz autobusa nakon kojeg smo otišli u 180 km udaljen Kimry (grad sa oko 110 tisuća stanovnika). Smještaj su nam osigurali u hostelu kojem je samo četvrti kat bio donekle uređen (još je u renoviranju), hostel je doduše zarastao u travu i ne izgleda baš kao hostel, ali takvo je skoro sve u Kimryju, pa je to valjda normalno. Na gostovanju u Kimryju je bilo petnaest članova OSS Buševec i tajnik CIOFF-a Hrvatske sekcije gosp. Ante Cukrov.

     Drugi dan našeg boravka je bio rezerviran za odlazak u njihovo regionalno središte grad Tver (Kimry spada u Tversku oblast) zajedno sa članovima grupe Kalinka i zajedničko druženje. Odlazak u Tver njihovim lokalnim busom kakovi su kod nas vozili tamo negdje pedesetih godina prošlog stoljeća, je pravi doživljaj i atrakcija. Naravno da se u busu jelo i pilo jer takav je običaj kod njih, a mi nismo htjeli kršiti običaje. Votka je izgleda u Rusiji osnovni prehrambeni artikl i nije izmišljena ona priča o ljubavi između Rusa i votke (uvjerili smo se na vlastite oči). Usput stajemo u jednom selu i proučavamo njihov način gradnje i uređenja drvenih kuća (sve su od drvenih neobrađenih trupaca bora i ofarbane u zeleno ili plavo). Stekli smo dojam da je teško živjeti u Rusiji ako nisi stanovnik nekog velegrada (Moskva ili St. Petersburg). Sa jedne strane blještavilo, a sa druge se jedva preživljava, ali to nas nije spriječilo (kao niti lagana kišica) da prošećemo Tverom, obiđemo šoping centre i na štandovima pokupujemo suvenire za doma, nezaobilazne "babuške" (to jest "matruške" kako ih zovu sami Rusi). Odlazimo i na brod kojim nas voze po Volgi, rijeci koja je za njih žila kucavica (doduše nas nije previše impresionirala jer je tada bila smeđa i zmazana, ali oni se u njoj i takvoj kupaju). U autobusu pri povratku u Kimry također dobro raspoloženje, domaćini se trude da nam boravak kod njih bude što ugodniji (i u tome su u svakom pogledu uspjeli). Po dolasku u Kimry odlazimo u njihovu glazbenu školu (inače članovi grupe Kalinka su svi profesori glazbe i predaju u toj školi pojedine instrumente), gdje su nam pripremili večeru i druženje. Najprije zdravica-votka, a potom "boršč" (juha od cikle koja uopće nije loša). Red zdravica, red jela, red pjesme i tako je prošla i ta večer.

     Petak 11.06. organiziran nam je obilazak Kimrya ( u kojem je rođen Tupoljev tvorac poznatih ruskih aviona) i posjet gradskom muzeju koji je posvećen cipelama jer je Kimry nekada bio najveće središte obućarske industrije (izrađivali su cipele i za carsku vojsku - Petra Velikog i za Crvenu armiju). Nažalost i ta industrija je propala. Muzej je prekrasno koncipiran i može se jako puno naučiti o Kimryju i okolici, a domaćica u muzeju nas je sa posebnim žarom upoznala sa prošlošću svoga grada. Obilazak grada smo imali uz stručnog vodiča, a cijelo vrijeme našeg boravka u Rusiji nam je bila na raspolaganju i Tanja (prevoditeljica za engleski). Tijekom obilaska grada stigli smo prošetati i njihovim Jakuševcem (plac), a ručak smo imali u samouslužnom restoranu gdje nas je iznenadilo kako puno ljudi dolazi na ručak. Još nas je nešto ugodno iznenadilo (osobito muški dio ekipe), a to su zgodne Ruskinje koje se ne libe nositi kratke suknje niti one mlade, a bogme niti one nešto starije (praznik za oči). U popodnevnim satima nastup ispred Gradskog kazališta zajedno sa drugim grupama iz Kimrya i okolice. Tamburaši su odsvirali sat vremena programa, a na kraju su članovi Kalinke svirali naše dvije pjesme (Oj jesenske duge noći i Regicu) koje smo mi (čitaj Marko, Sanja i Ana) pjevali. Uvečer su nas domaćini odveli na zajedničko druženje u njihovu "daču" (kuću za odmor), gdje su nam spremili pravi banket (od kavijara, sušija, hrpa raznog voća i drugih delicija). Zabavljali smo se na razne načine od igranja odbojke na pijesku, plesanjem i pjevanjem, odlaskom u saunu i kupanjem u hladnoj vodi maloga bazena nakon saune, uživanjem u jelu i piću ili spremanju roštilja. Stvarno je bilo dobro, jer nam čak niti ljetni pljusak niti hrpe komaraca nisu smetale da napravimo dobru feštu i da se zabavimo.

     Idući dan 12.06. je u Rusiji bio nacionalni praznik, a ujedno je to i dan grada Kimrya kada oni spremaju veliku feštu u njihovom najvećem parku. Jutro smo imali slobodno za odmor od naporne prošle večeri, a nakon ručka smo se spremali za nastup. Veliki glavni park u Kimryu nas je dočekao zarašćen u travu, ali to tamo nikoga ne smeta (već smo i mi naučili da su neke stvari u Rusiji normalne i da se više ničemu ne čudimo). U parku je bilo na desetke štandova i sigurno desetak tisuća, a možda i više, ljudi koji su se zabavljali svako na svoj način. To šarenilo boja, različite kulture, policajci na svakom koraku teško se može opisati riječima, ali svima je jedno zajedničko-nacionalni simboli na svakom koraku (osobito Ruska zastava). U kulturnom programu koji je trajao cijelo poslijepodne mi smo dobili čast da nastupimo zadnji sa našim domaćinima i da zajedno zatvorimo festival. U programu su nastupile različite manjine koje žive u Rusiji, a mi smo bili jedini gosti izvan Rusije. Nakon nastupa sjedamo u bus, presvlačenje i na "bowling" i biljar u restoran gdje smo večerali i nazdravljali (zdravica = tost) ne znam za što već sve nismo (i za zdravlje i za dobar nastup i za naše druženje i za dobro vrijeme i za ponovni susret i za ........). Nešto prije pola noći svi izlazimo na most na Volgi i gledamo vatromet koji je spremljen u čast državnog praznika (tada se i sav promet zaustavio i svi su gledali vatromet).

     Pretposljednji dan su nam domaćini organizirali cjelodnevno razgledavanje Moskve i njezinih znamenitosti. Od Crvenog trga na kojeg doduše nismo mogli kročiti zbog sinoćnje fešte i raspremanja ogromne pozornice koja se protezala kroz čitavi Crveni trg. Pogled na Kremlj i Lenjinov mauzolej ostavlja čovjeka bez daha. Razgledavanja Katedrale Vasilija blaženog na samom trgu (koje se naravno plaća), prolazak kroz najskuplji i najljepši šoping centar u Moskvi - GUM, vidjeli smo i vječnu vatru neznanom junaku, bacali novčić da ponovno jednog dana posjetimo Moskvu, slikali se sa Lenjinom, Staljinom i ostalim Ruskim velikanima (dobar način da se zarade novci, ne znam kako se kod nas nitko nije sjetio da se obuće kao Tito i da se slika sa turistima i ubire za to novce), vozili smo se i podzemnom željeznicom koja izgleda kao muzej (sa skulpturama i lusterima iz 30-ih godina prošlog stoljeća), a bili smo i na Arabatu (najpoznatijoj trgovačkoj ulici u Moskvi). Prava je šteta što nas je tamo dočekao pljusak pa smo bili prisiljeni skloniti se u prvi slobodni kafić gdje smo uvidjeli koliko je Moskva skupa (kapučino po 150 rubalja=30 kn, točena piva također). Sreća da je u blizini kafića bila trgovina sa suvenirima koju smo okupirali i pokupovali što se god moglo, čak smo kao dobri kupci na kraju dobili i votku za popiti. Trgovina ima svega od najjeftinijih privjesaka (po par kuna) do vrhunskih umjetničkih "matruški" po 25.000 kn ili ručno rađenog šaha po 40.000 kn, pa ko voli nek izvoli. U 18 sati smo imali dogovoren prijem u našem Veleposlanstvu. Naš domaćin veleposlanik gosp Koharović Nebojša je sa svojim osobljem pripremio prijem na kojem su naši tamburaši svirali 90-ak minuta. Drugi ambasadori i svi ostali gosti koji su bili pozvani u veleposlanstvo su bili oduševljeni i stalno su isticali da je ovo prvi puta da u našem Veleposlanstvu u Moskvi uopće sviraju tamburaši i da gostuje jedno kulturno umjetničko društvo iz Hrvatske. Vjerujemo da je to za naše ljude koji rade u Moskvi bio nezaboravan doživljaj. Slijedi povratak u Kimry pri kojem smo morali stati u McDonaldsu jer nam je prvi dan bio tak fini i veliki hamburger da smo morali provjeriti hoće li i drugi puta biti isti ( i bio je, imali smo osjećaj da je duplo veći i kvalitetniji nego kod nas). Uslijedila je oproštajna večera sa našim domaćinima gdje smo razmijenili poklone i zaželjeli si da se svakako ponovno vidimo. Slijedeći dan rano ustajanje i odlazak na aerodrom Šeremetjevo, sređivanje papirologije (Ata karnet-ovaj puta nešto brže nego pri dolasku), izljubili smo se sa našim domaćicama (trima Tatjanama), obišli "duty free" shopove da se potroše preostale rublje, popili piće za hrabrost prije leta i ušli u naš avion Aeroflota za Zagreb. Polazak za Zagreb (nešto prije 13h) sa zakašnjenjem od cca pola sata, posljednji pozdrav i mahanje Moskvi iz zraka i eto nas u Zagrebu nešto prije 14 sati. Nije to vozač bio tako brz nego je vremenska razlika dva sata, a sam let traje cca tri sata. Vjerujemo da smo ovim gostovanjem učvrstili naše veze sa grupom Kalinka iz Kimrya (koji su 2009. gostovali kod nas na 3. Međunarodnom festivalu tradicijskih glazbala), da smo na dostojan način prezentirali Hrvatsku kulturu i tradiciju Ruskom narodu, uljepšali dane našim ljudima koji žive i rade u Moskvi, te pripomogli u razvijanju dobrih kulturnih odnosa između naše dvije države. Između ostaloga u Kimryju smo podijelili 500-tinjak propagandnih knjižica Hrvatske turističke zajednice o Hrvatskoj i njezinoj kulturnoj ponudi pa vjerujemo da smo i na turističkom planu napravili dobru propagandu. Svi nastupi i događanja su slikani i snimani što možete vidjeti i na ovim našim stranicama. Bit će to prekrasna uspomena za koju godinu.

     Drago nam je da smo Rusiju mogli doživjeti i na drugi način, a ne samo gledajući blještavilo Moskve. Siromaštvo (u odnosu na Moskvu) drugih krajeva Rusije ne sprječava njihove stanovnike da budu ljubazni i dobri domaćini. Od srca se zahvaljujemo članovima grupe "Kalinka" koji su bili naši domaćini i koji su dali sve od sebe da nam posjet Rusiji ostane u nezaboravnom sjećanju. I ovaj puta se dokazalo da jednu zemlju, jednu kulturu čine ljudi i ako oni daju svoje srce da bi vas ugostili, zanemarite sve loše stvari na koje naiđete.

     Hvala vam dragi prijatelji iz Kalinke, vjerujemo da ovo nije naš zadnji susret.

                              "Tost" za naše prijateljstvo.

     Ovaj put ugostili smo:

     FA "Ivan Goran Kovačić" iz Siska
     KUD "Brodosplit" iz Splita
     KUD "Anka Ošpuh" iz Ludbrega
     KUD "Čiče" iz Novog Čiča
     Dramska grupa OŠ Vukovina PO Buševec,

a osim gostiju u programu su sudjelovala i djeca našeg pomlatka i to "C" i "B" grupe te tamburaši "B" grupe.

     Puna dvorana Doma kulture u Buševcu sa oduševljenjem je pratila program, a gledajući sve to dječje veselje koje se vidjelo na licima malih i onih nešto malo većih izvođača, ispunila je srećom i radošću srca publike.

     To nije bilo sve.

     Uz muziku tamburaša grupe HIT druženje svih sudionika, njih 300-tinjak nastavilo se u Vatrogasnom domu, pjesma se orila iz mladih grla, a noge poskakivale plešući drmeše, polke, poskočice i rock'n roll.

     Ipak, rastanak je bio neminovan ali uz obećanja da do novih susreta nećemo dugo čekati.